crveni marsovac

Zašto ljudi na raznim web2.0 socijalno foto sajtovima (flickr u ovom slučaju) upotrebljavaju cc-by-nc-nd licencu. Ne znam koliko je moje shvaćanje tradicionalnog zakona o autorskim pravima uredno, ali sve što se postiže ovom licencom može se postići onime što nudi taj zakon. Još manje mi je jasno zašto uopće postoji ovakva CC licenca. Osnovna ideja CC-a, u davno vrijeme kada je pokrenut, bila je omogućavanje većih prava od onih koje daje klasični zakon o autorskim pravima. Pravo drugima da mijenjaju i nadopunjavaju autorov rad, da ga tako promjenjenog šalju dalje (uz mogućnost dopuštanja komercijalizacije promjenjenog rada) dok originalni autor zadržava sva prava na svoj originalni rad te biva spomenut na svakoj novoj iteraciji kao autor originala. CC-BY-NC-ND ne nudi ništa od toga, ne dodaje neku novu vrijednost autorskog rada drugim ljudima i kao CC licenca je potpuno besmislena. I živcira, jer eto autor je cool i koristi CC i jako je napredno misleć/i/a i smilova/o/la se neopranim masama. Samo što ustvari nije.

Mesić je upravo predao mandat za sastav vlade osobi kojoj je najveći domet u politici poslušno kimanje glavom na riječi bivšeg šefa i bacanje čeznutljivih pogleda u njegovom smjeru.
Sada još preostaje da politiku u HDZ-u počne voditi čovjek za kojeg se svaki put moram podsjećati da je doktor, ginekolog štoviše. Kakav doktor, vidi se po autorstvu novog zakona o umjetnoj oplodnji. Zakona koji više čini na sprečavanju omogućavanja ljudima koji ne mogu dobiti djecu da imaju bar šansu u pokušaju.
I kao šećer na kraju, vjerojatno će biti predsjednikovanje još jednog frustriranog doktora koji je s razvojem zastao negdje 1948 godine i još uvijek krivi komuniste za sve nesreće hrvatskog naroda. Uz sve to profašističkim istupima pljuje u pravcu pretka zbog čije sudbine kupi najveće političke poene. Znači frustracija i totalno nepoštovanje onoga za kojeg kaže da mu je nedostajao u vrijeme odrastanja. I višnjica na šlagu, to je tip koji za sebe kaže " ne lažem, samo ponekad ne govorim istinu, što je ljepše".
U slučaju pokretanja događaja u ovom smjeru očekuje nas nekoliko izgubljenih godina uz prilog divljajućeg euroskepticizma i vladavinu narodnjačko-thompsonovskih političara koji nikada nisu imali ideju kuda voditi zemlju. Jedini modus djelovanja je bio liječenje, nažalost, neizlječivih frustracija iz mladosti. Utjeha bi mogla biti mogućnost završetka onoga što je Sanader prekinuo 2000 godine i totalni raspad HDZ-a. S druge strane to bi značilo dolazak na vlast Milanovića i ostatka, nešto manje, ali još uvijek dovoljno nesposobne SDP družine. Ukratko rečeno FML.

Par skromnih panoramica koji sam uspio snimiti prije nego što su me izbacili s Kališa zato što
"Nemaš dozvolu za snimanje sa stalkom"
Nda, turistički grad, nema šta

I kliketi klik, naravno.








Na kraju krajeva jedan HDR pokušaj, pomalo pretjeran, ali bit će bolje

Napokon.
Shvatio.
Poantu.
Pio pivo.
Puno piva.
Oko Željinog doma.
U ljekovitoj Luci.
Na uglu, uz miris beo grada.
Naučio puno
O konjima.
Ispričano s beskrajnim oduševljenjem.
Još uvijek ne bih, ali čini se opuštajućim.
O tajnama i agentima
Torti od sira
I kineskim restoranima.
O izvlačenju iz kolotečine.
Hvala.
Viđenim i samo oslušnutim.
Prijateljima.
Se vidimo,
Ili ne.
Tko zna.
Stvarno oslobađajuća.

Kako otkriti da je u gradu bio Thompsonov koncert, a do trenutka održavanja si živio
recimo u špilji i blaženom neznanju. E pa ovako.
Dogovoriš kino, druženja radi, ne filma, ko bi kino ugovarao zbog X men the beginning ili kako se već zove užas. Živeći u špilji na dolasku pred kino se začudiš što gomile ljudi pod kišom negdje idu. koncert pomisliš, koji? Thompsonov, naravno. Publika predstavlja pjev/hušk/ača.
Konačni odgovor dolazi u autobusu na povratku kući kada pijana gamad počinje pjevati neki čudan miks Thompsonovog patetičnog "domoljubnog" čušpajza i Cecinih hitova uz neizbježno čupanje svega što u autobusu nije pričvršćeno. Znao sam i ranije da njegova publika i nije na nekoj intelektulanoj razini, ali bi vjerojatno i australopitekus shvatio da vikanje "mi smo purgeri" i razbijanje autobusa predstavlja siiitnu kontradikciju. Kao i pjevanje ustaških pjesmuljaka u državi koja je utemeljena na njihovom temeljitom porazu i kukavičkoj bježaniji. Iskreno država koja svoje mlade godinama uči da nacizam primjenjuju kod kuće, a političkokorektni antifašizam ostave za vanjsku upotrebu bolje nije niti zaslužila. Spominjali su se i necivilizarni Srbi (ili vjerojatnije srbi) te naravno nepismeni Cigani (vidi napomenu uz Srbi), sve uz gore navedeno ispoljavanje tisućljetne hrvatske uljudbe. Samo još jedna crtica u životu jadne isfrustrirane nedorasle jedva punoljetne državice i onih koji su u njoj rođeni i odgajani. Mašala.
Jedino što me tješi što će bagra slijedeći put kupiti kartu za koncert ne shvaćajući da ih njihov idol "velikim hrvatstvom" i još većom suzoizmamljivačkom patetikom muze do zadnje pare. No može mu se, jer dok s jedne strane zaziva boga, s druge dobiva crkveni razvod i mogućnost ponovnog vjenčanja. Ovaj put za stvarno, sigurno, kunem se bogom. Šteta je što nikada neće shvatiti koliko su ustvari jadni naivni rogonje. Ma lažem, nije šteta.

I ne ovo nije generalizacija. Bila bi samo kada bih rekao da su obožavatelji ovog netalentiranog zavijača uljudni, civilizirani, pristojni. No to ne mogu biti, jer ne bi bili njegovi obožavatelji.

Reče tako nešto naš premijer, stvarno nemam pojma na koga se to odnosi jer smo okruženi zemljama članicama Saveza ili zemljama s kojima smo u odličnim odnosima iako nisu članice Saveza, i ostade živ. Ne želim mu zlo, dapače nek poživi u zdravlju što duže jedini je dovoljno ciničan i pametan (definicija pameti; znati zaključiti da svi oko tebe bleje i da na to možeš samo lagano odmahnuti rukom i nastaviti dalje po svome) za upravljanje stadom ovaca na ovako velikom prostoru. Ostali su mentalno ograničeni (svojom voljom) ili jednostavno zauzetu ulaskom u razne otvore (opet svojom voljom).
Jednom davno je na ovim prostorima postojala jedna velika država koja se raspala na nekoliko manjih državica koje su odmah odlučile da su male i krenule u povećavanje. U to vrijeme stvaranja nove (aj dobro uskoro nove) članice Saveza u istoj je popularna pjesmica bila "Stop the war in "navedena državica"" i slične koje su govorile o tome što bi bilo kada bi svi ljudi odlučili da je dosta rata. Ma ono tipično khm kroz gusto granje kada ti se radi o glavi. Patetično i licemjerno. Patetičnost je i tada utvrđena, licemjernost jučer kada je cijeli parlament (osim Dragutina Lesara, zbog neodržavanja referenduma ne nužno zato što se protivio ulasku, svejedno svaka čast) glasao za mir u vlastitoj kući i prenošenje rata na druge države. Ciničan. Ma nisam, jer svo vrijeme objašnjenje za donošenje odluke je išlo, kada uđemo u Savez nitko nas više neće napadati, a mi ćemo kao dobri članovi pomagati u uspostavljanju mira na zaraćenim prostorima. Dakle mir i sigurnost kod kuće, a donošenje mira (kako ga Savez definira i htio to netko ili ne) cijeloj plavoj kuglici. I sve je to u redu, osnovni instinkt političara je briga o sebi i prikazivanje te brige kao brigu o naciji, da ne dolazimo do jednog malog sitnog neugodnog detalja. Članica Saveza može ratovati protiv druge članice, dok će Savez stajati sa strane i nuditi medijaciju ili pomagati u sanaciji terena, što dođe prije.. Dakle, što u stvari dobivamo ulaskom u NATO? Troškove obnove vojnog materijala drugorazrednim zapadnim arsenalom koji im više nije od koristi pa ga treba negdje propisno odložiti. Dobivamo i čast sudjelovanja u misji kojoj se ne zna kraj i koja nema neku zamišljenu strategiju izlaska da o dugoročnim ciljevima ne govorimo. Mogućnost sudjelovanja u istim takvim misijama u budućnosti. I najvažnije privid sigurnosti svima koji su voljni zaboraviti, da postoji jedna (ili više, nije još definirano) zem(a)lja koja se zove Cipar, te da se sigurnost zemlje ne ojačava slanjem vojnika u negoraničenim količinama izvan iste. I, kao šlag na žitu, strane baze u kojima (i izvan njih) su vojnici van sudske nadležnosti "suverene, samostalne i cjelovite".
Joj jupi!

Kada instaliraš verziju virtualbox iz experimental repozitorija i kada virtualbox odbija raditi jer kernel modul nije kompatibilan s tom verzijom, nemoj deset puta instalirati virtualbox-ose-modules-2.6.26-1-amd64, veselo uposliti module assistant i pitati se zašto ne radi (uz poslovično vikanje na komad slicija aluminija i plastike). E pa zato što module assistant kompajlira staru verziju virtualbox-ose-source kako i treba. Jer nova nije instalirana. Genije.

Ključne riječi su Hulu, ssh i socks proxy. Naime, dok sam tražio način kako provjeriti kakva je to frka oko gorenavedenog hulua došao sam do epohalnog otkrića koje će promijeniti svijet i pridonijeti mom seksualnom životu. Aj dobro, neće, to je odavno propala stvar...
Potrebni sastojci su, udaljeni server (za Hulu mora biti američki, inače nije bitno gdje se nalazi, sve dok je u nekoj zemlji koja ne izvodi pred streljački stroj zbog upotrebe enkripcije ) koji podržava ssh i instaliran ssh na lokalnom računalu.
Sintaksa:

ssh (-C) -D broj porta korisnik@udaljeni server

-D kao argument traži broj porta i to veći od 1024 jer samo root može koristiti niže portove.
-C je opcija kompresiranja podataka. Koristiti samo na sporim linijama jer na brzim kompresija samo usporava cijeli proces.
Kako radi?
U mozilli pod Edit --> Preferences --> Advanced --> Network --> Connection stisnete Settings, te označite Manual proxy configuration i u prostoru Socks host: upisete localhost te port: broj porta (sličan postupak je i za ostale programe koji podržavaju socks proxy verzije 4 ili 5). Ssh otvara enkriptirani tunel prema udaljenom serveru, koji postaje izvorišna točka svih zahtjeva prema internetu koje ste napravili na vašem računalu. Podatke poslane s vašeg računala do udaljenog servera je, za sada, nemoguće prisluškivati.
Ostavimo Hulu po strani, tunel je savršena opcija za spajanje na internet preko Wi-Fi i ostalih pristupnih točaka nad kojima nemate kontrolu. Ovo nije paranoja već odgovorno ponašanje prema svojim podacima (šiframa na raznim servisima ili običnim razgovorima koje vodite na IM), jer nikada ne znate tko logira svaki bit koji prođe mrežom. Jedini nedostatak ove metode je potrošnja prometa na udaljenom serveru, ali uz današnje cijene to ne bi trebao biti problem.

DODATAK - 21.03.2009: U slučaju da gorenavedeni recept koristite samo za Hulu primjetio sam da više ne radi. Ustvari ne radi ovako kako je opisano već je potrebno malo dodatne magije. Potreban je program zvan tsocks te podesiti njegovu konfiguracijsku datoteku - /etc/tsocks.conf .

path {

}

server = 127.0.0.1

server_type = 5

server_port = port koji ste odabrali u prvom dijelu

Program se izvršava u nekom terminal emulatoru s

 .tsocks -on 

(da točka na početku je potrebna) te svaki program izvršen u istom terminalu ima pristup gorepostavljenom ssh tunelu. Više nije potrebno određivati proxy u svakom programu posebno kao u prvom dijelu recepta. Naravno ovo vrijedi samo za Hulu dok je za potrebe privatnosti dovoljno koristiti samo prvi dio napisanog.
Čini se da je Hulu, kako bi zadovoljio vlasnike sadržaja koji prenosi, počeo vršiti dodatno provjeravanje IP adresa s kojih dolazi zahtjev. Ovaj dodatak je potreban zato što samo http promet prolazi kroz tunel koji smo stvorili na početku. Flash RTMP promet zaobilazi tunel te tako otkriva našu neameričku adresu. Blokada slijedi. Tsocks s druge strane preusmjerava sav promet kroz tunel te je Hulu cenzorima vidljiva samo jedna odgovarajuća adresa.
Uživajte, a tko zna možda se jednom, kada vide da nije baš moguće lako blokirati pristup, vlasnici materijala odluče ponuditi ga i neamerima pa zaraditi na reklamama. Događala su se i veća čuda od aktiviranja moždanih sinapsi direktora medijskih kuća.

O, nista nista, samo:



I bijase zabavno

Dakle umjesto kojekakvih cestitki samom sebi i drugima koji marljivo rade tamo gdje ih nitko ne vidi,
a bogami niti ne cijeni. Jedna crtica iz zivota prosječnog sysadmina, malo iskarikirano, ali samo malo.





I ne zaboravite, zagrlite svog admina, svaki dan

Što se događa kada bez ikakvih očekivanja odlučim pogledati film? Pa u ovom slučaju se oduševim, padne mi donja čeljust na cipelu i slijedeća dva dana mi se po glavi vrti "wow pa Colin Farell zna glumiti".
Dvojica plaćenih ubojica skrivaju se u Bruges-u nakon zabrljanog ubojstva. Predbožićno je vrijeme, depresivno kao uvijek, Farell bi samo pio i tražio žene, Gleesonu je lutanje po srednjevjekovnom gradu puno draže. Obojica bi trebala biti pored telefona u slučaju da im se javi manijakalni šef s novim poslom.
Film je genijalna crna komedija, odličnog dijaloga, savršeno mračne zimske atmosfere bogato začinjene humorom i što je najvažnije u ključnim trenucima ne prelazi u patetiku. Svega tu ima, od srednjevjekovnih znamenitosti na kojima umiru pretili ameri, rasističkih patuljaka na kokainu, homoseksualnih skinheada i dobre priče o tome da li je moguće ispraviti baš svaku grešku u životu. Farell je genijalan kao mlađi ubojica djetinjih manira koji pokušava na sve načine zaboraviti što se dogodilo, dok je pastoralni Gleeson kao protuteža, stariji, smireniji, iskusniji. Sve u svemu potpuno ugodno iznenađenje, nepretenciozno, a opet toliko duboko da se gomila napuhanih filmova čine kao šetnja po plićaku.
I zadnja stvar, mental note: vidjeti Bruges prije nego umrem...

Ovo je siguran recept, ako treba pristupiti nekom direktoriju preko nesigurne veze, što znači da ftp zbog njegovog načina rada otpada. Udaljeni direktorij se ponaša kao svaki uređaj koji se priključi na lokalno računalo. Moguće mu je pristupiti iz običnog file managera što još jedna velika pogodnost u odnosu na ftp.
Dakle potrebni su programi sshf i fuse, što nije teško instalirati u modernim rpm i deb baziranim distribucijama.

aptitude install sshfs

- automatski instalira i fuse (na debianoidima nazvan fuse-utils) ako već nije postojao na računalu.
Dalje je stvar jako jednostavna, sintaksa glasi

sshfs korisnik@udaljeno_računalo:/direktorij /direktorij na lokalnom računalu

Nakon što damo tražene podatke (sshfs poziva ssh koji traži login podatke za spajanje na udaljeno računalo) pristupom "direktoriju na lokalnom računalu" dobivamo olakšan i siguran rad na udaljenom računalu, pomoću bilo kojeg file managera.
Nakon zavrsetka rada treba pospremiti radni stol, za uklanjanje mountane particije:

 fusermount -u /direktorij na lokalnom računalu